петак, 11. јануар 2013.

1. Od Boga podignuta Crkva?


Prvo lažno učenje Adventista je da naučavaju svoje vernike, kako je njhova Crkva jedina prava Crkva na Svetu koja ima svu istinu i koju je podigao sam Bog, da Svetu objavi večno jevanđelje i skori dolazak Isusa Hrista !
Ali već u ovom PRVOM lažnom učenju već imamo više lažnih učenja...
 
Za izneto Adventisti imaju na stotine argumenata, ali 3 su najzastupljenija u diskusijama i odbrani tog nauka, a po meni i jedina sa nekom logikom:

1. Da je prema Otkrivenju  2 –ge i 3 –će glave Hrišććanstvo podeljeno na sedam crkvenih perioda i svaki ima neka svoja obeležja. A poslednja Crkva je Laodikeja, i Adventisti smatraju da su to oni.

Mi tu nemamo nikakvu argumentaciju da je to zaista Adventna Crkva, jer se svaka Crkva mogla samoprozvati Laodikeja. I što je najvažnije ni Laodikeja nije savršena Crkva i ona ima svojih mana. Nije ni hladna ni vruća.......... (Otkr. 3:14-18). Tako da kada bi i ta (netačna) tvrdnja Adventista  bila tačna, opet imamo problem: Kako verovati nesavršenoj Crkvi ?


2. Drugi Argument im je tkz. Trostruka anđeoska vest ! Otkr. 14:6-12
Da je upravo sam Bog podigao u poslednjim danima Adventnu Crkvu kako bi Svetu objavavila trostruku anđeosku vest.
Sem što i za ovo može svaka Crkva prozvati samu sebe, ovde imamo i teološki problem:

                                                    PRVA ANĐEOSKA VEST :
Откривење 14: 6 И видех другог анђела где лети посред неба, који имаше вечно јеванђеље да објави онима који живе на земљи, и сваком племену, и језику и колену и народу. 7 И говораше великим гласом: Бојте се Бога, и подајте Му славу, јер дође час суда Његовог; и поклоните се Ономе који је створио небо и земљу и море и изворе водене.

Ovde imamo sledeće netačnosti:
  I     To se nikako ne može odnositi na Adventno propovedanje celoj Planeti o ISTINITOM i ISPRAVNOM  tumačenju Biblije (који имаше вечно јеванђеље да објави онима који живе на земљи, и сваком племену, и језику и колену и народу) jer ga i oni sami nemaju ! Jer ako slepac slepca vodi oboje padaju u jamu (Matej 15,14). A u to ćete se i sami uveriti na kada prođemo sve ,,istine’’ Adventne Crkve.
 II      Vrlo slična situacija je i kod 7-mog stiha.  Zar nam Adventisti trebaju, da bi  nam objavili da će Hrist skoro doći i da zbog toga moramo prihvatiti svu ISTINU !
Pa mi to sve znamo i bez Adventisata. Biblija nas o tome na jako jasan i na razumljiv način upozorava, ne treba nam tu niko osim Biblije ! Nikakva Crkva, ni misionari, ni učitelji ni propovednici, ni........

 III     Treća neistina kod PRVE anđeoske vesti je – Da to nikako ne može biti Adventna Crkva, jer Pismo lepo kaže >> 6 И видех другог анђела где лети посред неба... << Znači nama trostruku anđeosku vest OBJAVLJUJE ANĐEO, a ne neka Crkva !
 
                                                                  DRUGA ANĐEOSKA VEST:
Откривење 14: 8 И други анђео за њим иде говорећи: Паде, паде Вавилон град велики: јер отровним вином курварства свог напоји све народе.

I    Prva netačnost kod druge vesti je opet ista stvar kao kod prethodne – Anđeo je prenosilac te vesti, a ne neka Crkva.
II   Druga netačnost u ovoj vesti je što nas Adventisti upozoravaju da je Vavilon veliki – Papstvo ! Odnosno Ekumenistička Crkva koju će Papa okupiti u jednu veliku Crkvu. Što znači da će na kraju postojati samo dve Crkve ! Ekumenska Crkva – koju je Papa okupio oko Katoličke Crkve i Adventisti Sedmoga Dana !
Pošto je to budući događaj ja sada nemam argumenata da tvrdim  šta je to. Ali redovno istražujući Bibliju, Bog mi je otkrio da je Vavilon veliki, opisan u Otkrivenju 18,4 ustvari Religijsko-politički sistem. I da trebamo izaći iz svih Crkava ili društveno-političkih organizacija, da nas njihova nauka ne bi zadoila krivom naukom. Jer jedina ISTINITA i prava nauka o Bogu i našem spasenju se nalazi u Bibliji a ne u navedenim Institucijama. I to je Vavilon veliki, a ne Ekumentska Crkva okupljena oko Pape, kako navodi Adventizam.

Imam jedno pitanje za sve čitaoce ovoh BLOGA:
Gde mi danas u Svetu možemo čuti SVU BOŽIJU ISTINU ?  100 %-tnu !
Istinu i spasenje veoma lako možete dobiti sa 3 stvari. Pod uslovom da to iskreno i svim srcem želite:
     Postom (biblijskim, ne ljudskim);              
    Molitvom  i
     Istraživanjem Pisma.

Ovaj BLOG vas samo može uputiti gde je ta istina i spasenje. A zadobiti to isključivo zavisi od vas.

                                                            TREĆA ANĐEOSKA VEST:

Откривење 14:  9 И трећи анђео за њим иде говорећи гласом великим: Ко се год поклони звери и икони њеној, и прими жиг на чело своје или на руку своју,  10 И он ће пити од вина гнева Божијег, које је непомешано уточено у чашу гнева Његовог, и биће мучен огњем и сумпором пред анђелима светима и пред Јагњетом.   11 И дим мучења њиховог излазиће ва век века; и неће имати мира дан и ноћ који се поклањају звери и икони њеној, и који примају жиг имена њеног. 12 Овде је трпљење светих, који држе заповести Божије и веру Исусову.

I    Takođe prenosilac te vesti, je anđeo, a ne neka Crkva.
II   Druga netačnost u ovoj vesti je što nas Adventisti upozoravaju da je Žig zveri nedelja. Ali pošto će o tome biti posebna tema, ne bih ovde detaljno o tome.


3. Treći ,,argument’’im je zasnovan na stihovima iz Otkrivenja 19,10 !
Da Crkva Adventista Sedmoga Dana ima Duh Prorštva (knjige Ellen Gould White , u daljem tekstu EGW) i da ima proroka ! Navedenu gospođu !
Obe stvari su asolutno netačne tvrdnje. Ali pošto kao i kod Žiga zveri i ova tema će biti posebno obrađena.
Jer to su zaista velike jeresi Adventne Crkve i moraju se posebno  i detaljno predstaviti. Njih je nemoguće spoznati u samo jednoj ili dve rečenice.

Od ostalih argumenata da je to jedina istinita Crkva od Boga podignuta, jedino bih spomenuo još jedan argument. Adventisti se često pozivaju na razna ,,ČUDESA’’ koja doživljavaju njihovi vernici, a i sama Crkva kao organizacija........ ali i o tome ćemo kasnije u posebnom postu.


Na kraju bih vam dao samo par tekstova iz adventističke literature u vezi ovog posta, jer ih ima na stotine:
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
,, Bog ima svoju Crkvu na Zemlji, koja uzdiže Njegov poraženi zakon i predstavlja ljudima Božije Jagnje koje uzima na sebe grehe sveta.........
Postoji  samo jedna Crkva na svetu koja u ova vremena stoji na prolomu i popravljanju ograde i podiže stare razvaline.........
Neka svi paze da ne viču protiv jedinog naroda koji odgovara opisu naroda ostatka !  (veza Откривење >  12:17 ; 18:4  i 14: 3 - 8), koji drži Božije zapovesti i ima veru Isusovu..... Bog ima odvojeni narod, Crkvu na Zemlji, koja ne zaostaje ni za kom, već je iznad svih po svojoj opremljenosti da propoveda istinu, da opravda Božiji zakon...... Moj brate, ako ti govoriš da je Crkva ASD Vavilon, onda grešiš! ’’
 (Testimonies to Ministers and Gospel Workers. str: 50,58,59; izd. 1893 g.)            
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

,, Ljudi mogu da kuju spletku za spletkom, a i neprijatelj će se truditi da zavede duše od istine, ali, svi koji veruju da je Gospod progovorio preko sestre Vajt i da joj je dao poruke, biće sigurni od mnoštva prevara koje će se pojaviti u ove poslednje dane! ’’ 
(Selected Messages, book 3, str. 83 i 84;  izd. 1906 g.)                
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

,, Nijedno ime koje možemo uzeti nece biti prikladno sem onoga koje je u saglasju sa našom konfesijom, izražava našu veru i oznacava nas kao poseban narod.  Ime Adventista sedmog dana stavlja u prvi plan istinita svojstva naše vere i ubediće umove koji traže istinu... Pokazalo mi se da skoro svaki fanatik koji se pojavio, a želi da sakrije svoja osećanja u želji da odvede ostale u stranputicu, tvrdi da pripada Crkvi Božijoj. Takvo ime bi u trenutku pobudilo sumnje,jer se koristi da bi se sakrile najapsurdnije greške" (Dž.N.Lafborouov- Nastanak i razvoj Adventista sedmog dana, glava XIX, str. 227).’’
 (Testimonies for the Church 6)
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

,, Gospod nas je učinio čuvarima svog zakona; On nam je poverio svete i večne ISTINE koje treba da budu verno objavljene drugima u obliku opomena, ukora i ohrabrenja’’ (EGW:Svedočanstva za Crkvu 5; str.381; izd.1885. god.)
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

,, Bog je svoj Crkvi (ASD) poseban autoritet i moć, I NIKO SE NE MOŽE OPRAVDATI AKO GA NE POŠTUJE ILI PREZIRE JER BI, ČINEĆI TAKO, PREZREO BOŽIJI GLAS! ’’
(EGW:Svedočanstva za Crkvu 3; str.417; izd.1875. god.) 
------------
 EGW je GENERALNU KONFERENCIJU ASD 1875 g. opisala na sledeći način:
,, ... NAJVIŠI  AUTORITET  KOJI  BOG  IMA  NA  ZEMLJI... ’’
(EGW:Svedočanstva za Crkvu 3; str.492; izd.1875. god.) 
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

,, Mi danas nismo u stanju da tačno opišemo prizore koji će se u našem svetu zbiti u budućnosti, ali ipak znamo da je sada vreme da stražimo i da se molimo, jer je veliki dan Gospodnji pred vratima!’’
(Selected Messages, book 2, str. 35;  izd. 1901 g.)
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

,, Kažem vam, braćo moja, da Gospod ima organizovano telo preko kojeg želi da radi.... Kada neko rastura organizovano telo Božijeg naroda koji drži zapovesti, kada počinje da odmerava Crkvu na svojim ljudskim merilima i da izriče presudu protiv nje, tada možete znati da ga Gospod ne vodi. Taj čovek je na pogrešnom putu. ’’
(Selected Messages, book 3, str. 17 i 18;  izd. 1893 g.) 
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Jedno od pitanja sa tema za krštenje:
Pitanje 8, tema 27:
Kakva nada ispunjava srca onih koji pripadaju Crkvi Božijoj poslednjeg vremena i čime se odlikuje njihov život ?
Odgovor:
,, Учећи нас да се одрекнемо безбожности и жеља овог света, и да поштено и праведно и побожно поживимо на овом свету, Чекајући блажену наду и јављање славе великог Бога и Спаса нашег Исуса Христа, Који је дао себе за нас да нас избави од сваког безакоња, и да очисти себи народ избрани који чезне за добрим делима.’’ Титу 2, 12-14  
     ,,Ova crkva nije nastala  otcepljenjem od neke druge crkve, već se pojavila kao od Boga prorečeni pokret, koji treba da objavi svetu poslednju vest milosti i da pripremi put drugom Hristovom dolasku kao što je Jovan Krstitelj pripremio put prvom....’’
(HAC, Grafičko preduzeće Dragan Srnić, Šabac, 1963 god.) 
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Na kraju ove prve neistine Adventne Crkve hteo bih napomenuti 2 stvari:

I  I među Adventistima ima divnih i spašenih ljudi.

II    Zbog toga što im je nauk tipično sotonski, ne treba mrzeti ni jednog Adventistu, već naprotiv! Voleti ih i  sve pokušati kako bi im se predočila biblijska istina u poređenju sa naukom Adventne Crkve.
Filipino Adventist Church

Pozdrav:

9 коментара:

Анониман је рекао...

Ono što je meni zaparalo uši: "istinu i spasenje VEMOMA LAKO možete dobiti...."
Slažem se da onaj ko iskreno traži istinu, može i da je nadje, ali SPASENJE-spasenje je DAR koji ne možemo dobiti ni postom, ni molitvom, ni ničim-to je POKLON koji možemo jedino PRIHVATITI ili ODBACITI"
I jos nesto-smatram da je PRAVA crkva bozija na ovom svetu-nevidljiva, Bog zaista ima svoju decu u svim crkvama, pa zato i nisam pristalica ovakvog i sličnog blaćenja bilo koje crkve niti zajednice

Unknown је рекао...

Hrišćanska Adventistička Crkva (HAC), ili Crkva Adventista Sedmog Dana, je protestanstka vjerska zajednica koja svoje cjelokupno vjerovanje temelji isključivo na Svetom Pismu. Najistaknutija vjerovanja, koja definišu i naziv crkve, su vjera u Hristov drugi dolazak i svetkovanje biblijskog sedmog dana, odnosno Subote. Adventisti sedmog dana imaju mnogo zajedničkog s drugim hrišćanima. Oni priznaju i obožavaju istog Boga i tako svoju nadu u život poslije smrti zasnivaju na životu, smrti, vaskrsenju i povratku svog Spasitelja Isusa Hrista. Ova vjerovanja, ovdje izložena, sačinjavaju crkveno shvatanje i izražavanje učenja Pisma. Revizija ovako izraženih vjerovanja moguća je na nekom zasjedanju Generalne konferencije kada Sveti Duh povede Crkvu do potpunijeg razumijevanja biblijske istine ili pronađe bolji jezik da izrazi učenje svete Božje riječi.

Osnovna vjerovanja:

1.Sveto pismo
Sveto pismo, Starog i Novog zavjeta je pisana Božja riječ data božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo je nepogriješivo otkrivenje Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabilješka o Božjim djelima u istoriji. (2. Petrova 1,20.21; 2. Timotiju 3,16.17; Psalam 119,105; Priče 30,5.6; Isaija 8,20; Jovan 17,17; 1. Solunjanima 2,13; Jevrejima 4,12)

2. Trojstvo
Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri lica iste vječnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prevazilazi moć ljudskog shvatanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je vječno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe. (5. Mojsijeva 6,4; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14; Efescima 4,4-6; 1. Petrova 1,2; 1. Timotiju 1,17; Otkrivenje 14,7)

3. Otac
Bog vječni Otac je Tvorac, Vrelo, Održavalac i Vladar cjelokupnog stvaranja. On je pravedan i svet, milostiv i pun milosrđa, spor na gnjev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i vjernošću. Osobine i sila koje su se pokazale u Sinu i Svetom Duhu takođe su otkrivenje Oca. (1. Mojsijeva 1,1; Otkrivenje 4,11; 1. Korinćanima 15,28; Jovan 3,16; 1. Jovanova 4,8; 1. Timotiju 1,17; 2. Mojsijeva 34,6.7; Jovan 14,9)

4. Sin
Bog vječni Sin ovaploćen je u Isusu Hristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svijetu. Za svu vječnost živi Bog postao je i čovjek Isus Hristos. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je djevojka Marija. Živio je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primjerom pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na krstu za naše grijehe i umjesto nas, vaskrsnuo je iz mrtvih i vaznio se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i da obnovi sve. (Jovan 1,1-3.14; Kološanima 1,15-19; Jovan 10,30; 14,9; Rimljanima 6,23; 2. Korinćanima 5,17-19; Jovan 5,22; Luka 1,35; Filibljanima 2,5-11; Jevrejima 2,9-18; 1. Korinćanima 15,3.4; Jevrejima 8,1.2; Jovan 14,1-3)

5. Sveti Duh
Bog vječni Duh bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utjelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Hristov život silom. On privlači i ubjeđuje ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom djecom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svjedoči za Hrista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu. (1. Mojsijeva 1,1.2; Luka 1,35; 4,18; Dela 10,38; 2. Petrova 1,21; 2. Korinćanima 3,18; Efescima 4,11.12; Djela 1,8; Jovan 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)

Unknown је рекао...

6. Stvaranje
Bog je tvorac svega, koji je u Svetom pismu otkrio vjerodostojan izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio “nebo i zemlju”, sva bića na Zemlji i počinuo sedmog dana te prve sedmice. Na taj način On je uspostavio Subotu kao vječnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko djelo. Prvi čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaralačkog djela. Čovjeku je data vlast nad svijetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje svijeta bilo završeno, svijet je bio “veoma dobar” spreman da objavljuje Božju slavu. (1. Mojsijeva 1,2; 2. Mojsijeva 20,8-11; Psalam 19,1-6; 33,6.9; 104; Jevrejima 11,3)

7. Čovjekova priroda
Čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i djelovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovjek je nedjeljiva cjelina tijela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokog položaja. Božji lik u njima bio je narušen i oni su postali podložni grijehu. Njihovi nasljednici učestvuju u ovoj paloj prirodi i njenim posljedicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Hristu pomirio svijet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini. (1. Mojsijeva 1,26-28; 2,7; Psalam 8,4-8; Djela 17,24-28; 1. Mojsijeva 3; Psalam 51,5; Rimljanima 5,12-17; 2. Korinćanima 5,19.20; Psalam 51, 10; 1. Jovanova 4,7.8.11.20; 1. Mojsijeva 2,15)

8. Velika borba
Čitav ljudski rod obuhvaćen je velikom borbom između Hrista i sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov zakon i Njegovu vladavinu nad svemirom. Ovaj sukob nastao je na nebu kada je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u samouzvišenju uvelo duh pobune u ovaj svijet i navelo na grijeh Adama i Evu. Ovaj čovjekov grijeh imao je za ishod izopačenost Božjeg obličja u ljudskom rodu, metež u stvorenom svijetu i na kraju njegovo uništenje u vrijeme potopa cijelog sveta. Posmatran od svih stvorenih bića, ovaj svijet postao je poprište sveopšteg sukoba iz koga će Bog ljubavi na kraju izaći opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Hristos šalje Svetog Duha i odane anđele da ga vode, zaštite i podupru na putu spasenja. (Otkrivenje 12,4-9; Isaija 14,12-14; Jezekilj 28,12-18, 1. Mojsijeva 3; Rimljanima 1,19-32; 5, 12-21; 8,19-22; 1. Mojsijeva 6-8; 2. Petrova 3,6; 1. Korinćanima 4,9; Jevrejima 1,14)

9. Hristov život, smrt i vaskrsenje
U Hristovom životu savršene poslušnosti Božjoj volji, u Njegovoj patnji, smrti i vaskrsenju, Bog je dao jedino sredstvo pomirenja za ljudski grijeh, tako da oni koji vjerom prihvate ovo pomirenje mogu imati vječni život, a cjelokupno stvaranje može bolje razumjeti Tvorčevu bezgraničnu i svetu ljubav. Ovo savršeno pomirenje opravdava pravednost Božjeg zakona i milostivost Njegovog karaktera; jer ovo dvoje osuđuju naš grijeh i daju nam oproštenje. Hristova smrt je zamjena i otkupljenje koje vrši pomirenje i preobražaj. Hristovo vaskrsenje objavljuje Božju pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvataju pomirenje, daje čvrsto obećanje o konačnoj pobjedi nad grijehom i smrću. Ono objavljuje dostojanstvo Gospoda Isusa Hrista pred kojim će se saviti svako koljeno na Nebu i na Zemlji. (Jovan 3,16; Isaija 53; 1. Petrova 2,21.22; 1. Korinćanima 15,3.4.20-22; 2. Korinćanima 5,14.15.)

Unknown је рекао...

10. Iskustvo spasenja
U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je učinio Hrista, koji nije znao za grijeh, grijehom za nas, tako da u Njemu možemo biti učinjeni Božjom pravdom. Vođeni Svetim Duhom mi osjećamo svoju potrebu, priznajemo svoju grješnost, kajemo se zbog svojih prijestupa, i upražnjavamo vjeru u Isusa kao Gospoda i Hrista, kao Zamjene i Primjera. Ova vjera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Riječi i dar je Božje blagodati. Kroz Hrista mi smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni od vlasti grijeha. Nanovo smo rođeni i posvećeni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božji zakon ljubavi u naša srca i mi dobijamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudionici u božanskoj prirodi i imamo jemstvo spasenja sada i na sudu. (2. Korinćanima 5,17-21; Jovan 3,16; Galatima 1,4; 4,4-7: Titu 3,3-7; Jovan 16,8; Galatima 3,13.14; 1. Petrova 2,21.22; Kološanima 1,13.14; Rimljanima 8,14-17; Galatima 3,26; Jovan 3,3-8; 1. Petrova 1,23; Rimljanima 12,2; Jevrejima 8,7-12; Jezekilj 36,25-27; 2. Petrova 1,3.4; Rimljanima 8,1-4; 5,6-10; Rimljanima 10,17; Luka 17,5; Marko 9,23.24; Efescima 2,5-10; Rimljanima 3,21-26)

11. Crkva
Crkva je zajednica vjernika koji priznaju Isusa Hrista za Gospoda i Spasitelja. Kao nastavak Božjeg naroda iz starozavjetnog doba, mi smo pozvani iz svijeta; i skupljamo se radi bogosluženja, bratske zajednice, proučavanja Božje riječi, proslavljanja Večere Gospodnje, službe cijelom ljudskom rodu i objavljivanja Jevanđelja cijelom svijetu. Crkva dobija svoje ovlašćenje od Hrista koji je utelovljena Riječ iz Svetoga pisma koje je pisana riječ. Crkva je Božja porodica. Usvojeni od Njega, njeni članovi žive utemeljeni na Novom zavjetu. Crkva je Hristovo tijelo, zajednica vjere čija je glava sam Hristos. Crkva je nevjesta za koju je Hristos umro da bi mogao da je posveti i očisti. Prilikom svog pobjedonosnog dolaska On će staviti preda se slavnu Crkvu, vjerne svih vijekova, otkupljenu Njegovom krvlju; bez mane ili mrštine, svetu i bez mrlje. (1. Mojsijeva 12,3; Djela 7,38; Efescima 4,11-15; 3,8-11; Matej 28,19.20; 16,13-20; 18,18; Efescima 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kološanima 1,17.18)

12. Ostatak i njegova misija
Vaseljenska crkva sastavljena je od svih koji istinski vjeruju u Hrista, ali u poslednje vrijeme široko rasprostranjenog otpada, jedan ostatak bio je pozvan da izađe da drži Božje zapovijesti i vjeru Isusovu. Ovaj ostatak objavljuje dolazak sudnjeg časa, propovijeda spasenje u Hristu i oglašava približavanje Njegovog Drugog dolaska. Ovo objavljivanje simbolički je predstavljeno sa tri anđela iz Otkrivenja 14. glave; to se podudara sa djelovanjem Suda na Nebu i ima za posljedicu djelo pokajanja i reforme na Zemlji. Svaki vjernik je pozvan da lično učestvuje u ovom svjedočenju po cijelom svijetu. (Otkrivenje 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2. Korinćanima 5,10; Juda 3.14; 1. Petrova 1,16-19; 2. Petrova 3,10-14; Otkrivenje 21,1-14)

13. Jedinstvo u tijelu Hristovom
Crkva je jedno tijelo sa mnogim članovima pozvanim iz svakog naroda, plemena, jezika. U Hristu smo nova stvorenja; razlike među nama ne smiju biti po rasi, kulturi, obrazovanju i nacionalnosti, kao ni razlike između visokih i jednostavnih, bogatih i siromašnih, muškaraca i žena. Svi smo mi jednaki u Hristu, koji nas je jednim Duhom povezao u jednu zajednicu sa Sobom i jedne sa drugima; mi treba da služimo i da nam se služi bez ikakve podvojenosti i rezerve. Otkrivenjem Isusa Hrista u Svetome pismu dijelimo istu vjeru i nadu, i dopiremo do svih jednim svjedočenjem. Ovo zajedništvo ima svoj izvor u jedinstvu trojedinog Boga, koji nas je usvojio kao svoju djecu. (Rimljanima 12,4.5; 1. Korinćanima 12,12-14; Matej 28,19.20; Psalam 133, 1; 2. Korinćanima 5,16.17; Djela 17,26.27; Galatima 3,27.29; Kološanima 3,10-15; Efescima 4,14-16; 4, 1-6; Jovan 17,20-23)

Unknown је рекао...

14. Krštenje
Krštenjem ispovijedamo svoju vjeru u smrt i vaskrsenje Isusa Hrista i dokazujemo svoju smrt grijehu i namjeru da hodimo u novom životu. Na taj način priznajemo Hrista kao Gospoda i Spasitelja, postajemo Njegov narod i primljeni smo za vjernike Njegove crkve. Krštenje je znamenje našeg jedinstva sa Hristom, znamenje oproštenja naših grijehova i primanja Svetog Duha. Krštenje se vrši zagnjurivanjem u vodu i moguće je na osnovu priznanja vjere u Isusa i dokaza o kajanju zbog grijeha. Ono slijedi uputstva iz Svetoga pisma i prihvatanja njegovog učenja. (Rimljanima 6,1-6; Kološanima 2,12.13; Djela 16,30-33; 22,16; 2,38; Matej 28,19.20)

15. Večera Gospodnja
Večera Gospodnja je učestvovanje u znamenju Isusovog tijela i krvi kao izraza vjere u Njega, našeg Gospoda i Spasitelja. U ovom iskustvu zajedništva Hristos je prisutan da se sastane sa svojim narodom i da ga jača. Uzimanjem učešća mi objavljujemo Gospodnju smrt sve dok ponovo ne dođe. Priprema za Večeru Gospodnju uključuje samoispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je uspostavio obred pranja nogu da označi ponovno očišćenje, da izrazi voljnost za službu jednog drugome u Hristovoj poniznosti i sjedini naša srca u ljubavi. Služba Večere Gospodnje otvorena je za sve hrišćane koji vjeruju. (1. Korinćanima 10,16.17; 11,23-30; Matej 26,17-30; Otkrivenje 3,20; Jovan 6,48-63; 13,1-17)

16. Duhovni darovi i službe
Bog svim vjernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vjernik treba da upotrebi u službi ljubavi za opšte dobro Crkve i ljudskog roda. Dati posredstvom Svetoga Duha, koji dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, darovi pružaju sve sposobnosti i službe potrebne Crkvi da bi ispunila svoje Bogom uspostavljene funkcije. Na osnovu Svetoga pisma, za pomoć i ohrabrenje ljudima ovi darovi uključuju takve službe kao što je vjerovanje, iscjeljivanje, prorokovanje, objavljivanje, poučavanje, upravljanje, pomirenje, sažaljenje, samopregorno djelovanje i milosrđe. Neke vjernike Bog poziva i daruje ih Duhom za dužnosti koje Crkva priznaje u pastirskoj, evanđeoskoj, apostolskoj i učiteljskoj službi naročito potrebnoj da bi se vjernici pripremili za službu, za izgradnju Crkve do duhovne zrelosti da bi se očuvalo jedinstvo vjere i poznanje Boga. Kada vjernici koriste ove duhovne darove kao vjerni pristavi Božjih različitih vrlina, Crkva je zaštićena od razornog uticaja lažnog učenja i sazidana u vjeri i ljubavi, dostiže rast koji je od Boga. (Rimljanima 12,4-8; 1. Korinćanima 12,9-11.27.28; Efescima 4,8.11-16; Djela 6,1-7; 1. Timotiju 3,1-13; 1. Petrova 4,10.11)

17. Dar proroštva
Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i ispoljio se u službi Elen G. Vajt. Kao Gospodnji vijesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi obezbjeđuje utjehu, vođstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, takođe, naglašavaju da je Biblija mjerilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva. (Joilo 2,28.29; Djela 2,14-21; Jevrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)

Unknown је рекао...

18. Božji zakon
Uzvišena načela Božjeg zakona uobličena su u Deset zapovijesti i potvrđena Hristovim životom. Ona izražavaju Božju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božjeg zavjeta sa Njegovim narodom i mjerilo Božjeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na grijeh i bude potrebu za Spasiteljem. Spasenje je samo po blagodati, a ne od djela, a njegov rod je poslušnost Zapovijestima. Ova poslušnost razvija hrišćanski karakter i donosi osjećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vjere ispoljava Hristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača hrišćansko svedočenje.( 2. Mojsijeva 20,1-17; Psalam 40,7.8; Matej 22,36-40; 5. Mojsijeva 28,1-14; Matej 5,17-20; Jevrejima 8,8-10; Jovan 15,7-10; Efescima 2,8-10; 1. Jovanova 5,3; Rimljanima 8,3.4; Psalam 19,7-14)

19. Subota
Milostivi Tvorac, poslije šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Četvrta zapovijest Božjeg nepromjenljivog Zakona zahtijeva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa učenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas međusobno. Ona je simbol našeg spasenja u Hristu, znak našeg posvećenja, znak naše vjernosti i predukus naše vječne budućnosti u Božjem carstvu. Subota je Božji vječni znak Njegovog vječnog zavjeta između Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od večeri do večeri, od Sunčevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božjeg stvaralačkog i otkupiteljskog djela. (1. Mojsijeva 2,1-3; 2. Mojsijeva 20,8-11; Luka 4,16; Isaija 56,5.6; 58,13.14; Matej 12,1-12; 2. Mojsijeva 31,13-17; Jezekilj 20,12.20; 5. Mojsijeva 5,12-15; Jevrejima 4,1-11; 3. Mojsijeva 23,32; Marko 1,32)

20. Pristavska služba
Mi smo Božji pristavi, kojima je On povjerio vrijeme i prilike, sposobnosti i posjede i blagoslove Zemlje i njena sredstva. Mi odgovaramo Njemu za njihovo pravilno korišćenje. Mi priznajemo Božje vlasništvo vjernom službom Njemu i našim bližnjima, vraćanjem desetka, davanjem darova za objavljivanje Njegovog Jevanđelja i podupiranjem Njegove crkve i njenim rastom. Pristavska služba je prednost koju nam je Bog dao za njegovanje ljubavi i za pobjedu nad sebičnošću i pohlepom. Pristav se raduje blagoslovima koji se kao rezultat njegove vjernosti izlivaju na druge. (1. Mojsijeva 1,26-28; 2,15; 1. Dnevnika 29,14; Agej 1,3-11; Malahija 3,8-12; 1. Korinćanima 9,9-14; Matej 23,23; 2. Korinćanima 8,1-15; Rimljanima 15,26.27)

21. Hrišćansko ponašanje
Pozvani smo da budemo pobožan narod koji misli, osjeća i radi u skladu sa nebeskim načelima. Zbog Duha koji u nama ponovo stvara karakter našeg Gospoda, mi se uključujemo samo u ono što će u našem životu stvoriti čistotu sličnu Hristu, zdravlje i radost. To znači da naša zabava treba da odgovara najvišim mjerilima hrišćanskog ukusa i ljepote. Dok priznajemo kulturne razlike, naša odeća treba da bude jednostavna, skromna i ukusna, koja dolikuje onima čija se istinska ljepota ne sastoji od spoljašnjeg ukrašavanja, već od neprolaznog ukrasa blagog i tihog duha. To takođe znači da pošto je naše tijelo hram Svetoga Duha, mi treba da se razumno brinemo o njemu. Pored dovoljnog vježbanja i odmora, treba da usvojimo i najzdraviju moguću ishranu i uzdržimo se od nečiste hrane utvrđene u Svetom pismu. Pošto alkoholna pića, duvan i narkotici štetno utiču na naše zdravlje i od njih treba da se uzdržimo. Umjesto toga treba da učestvujemo u svemu što naše misli i tijelo dovodi u poslušnost Hristu koji nam želi zdravlje, radost i dobro. (Rimljanima 12,1.2; 1. Jovanova 2,6; Efescima 5,1-21; Filibljanima 4,8; 2. Korinćanima 10,5; 6,14-7,1; 1. Petrova 3,1-4; 1. Korinćanima 6,19.20; 10,31; 3. Mojsijeva 11,1-47; 3. Jovanova 2)

Unknown је рекао...

22. Brak i porodica
Bog je ustanovio brak u Edemu, a Isus ga je ponovo potvrdio kao doživotnu zajednicu između čovjeka i žene u druženju punom ljubavi. Za hrišćanina bračna obaveza je data Bogu kao i bračnom drugu i treba da se sklopi između partnera koji su iste vjere. Obostrana ljubav, uvažavanje, poštovanje i odgovornosti su tkivo ove veze, koja treba da odsjajuje ljubavlju, svetošću, bliskošću i postojanošću odnosa između Hrista i Njegove crkve. Što se tiče rastave Isus je učio da osoba koja se razvede od bračnog druga, osim za preljubu, pa sklopi brak sa drugim bračnim drugom, čini preljubu. Iako neki odnosi u porodici možda ne odgovaraju idealu, bračni drugovi koji se u Hristu potpuno predaju jedan drugome, mogu da postignu zajednicu ljubavi pomoću vođstva Duha i crkvenog vaspitanja. Bog blagosilja porodicu i želi da njeni članovi pomažu jedni drugima do potpune zrelosti. Roditelji treba da vaspitavaju svoju djecu da vole Boga i da su Mu poslušni. Svojim primjerom i svojim riječima treba da ih poučavaju da je Hristos vaspitač koji voli, koji je uvek nježan i brižan, koji želi da oni postanu udovi Njegovog tijela, Božje porodice. Povećana bliskost u porodici jedan je od znakova posljednje vijesti Jevanđelja. (1. Mojsijeva 2,18-25; Matej 19,3-9; Jovan 2,1-11; 2. Korinćanima 6,14; Efescima 5,21-33; Matej 5,31.32; Marko 10,11.12; Luka 16,18; 1. Korinćanima 7,10.11; 2. Mojsijeva 20,12; Efescima 6,1-4; 5. Mojsijeva 6,5-9; Priče 22,6; Malahija 4,5.6)

23. Hristova služba u nebeskoj Svetinji
Na Nebu postoji Svetište, pravi hram koji je Bog postavio, a ne čovjek. U njemu Hristos vrši službu za nas, omogućavajući vjernicima da iskoriste Njegovu žrtvu pomirenja prinesenu na krstu jednom za sve. On je postavljen za našeg Prvosveštenika i otpočeo je sa svojom posredničkom službom u vrijeme svoga vaznesenja. Godine 1844., na kraju proročkog vremenskog razdoblja od 2300 dana, On je ušao u drugu i posljednju fazu svoje službe pomirenja. To je djelo istražnog suda koji je dio posljednjeg otklanjanja svakog grijeha, slikovito prikazanog u očišćenju starog jevrejskog svetišta na Dan očišćenja. U toj tipičnoj službi, Svetinja je bila očišćena krvlju žrtvovanih životinja, ali nebeske stvari čiste se savršenom žrtvom Isusove krvi. Istražni sud otkriva nebeskim razumnim bićima, ko je među mrtvima zaspao u Hristu i zato se u Njemu smatra dostojnim da ima udela u prvom vaskrsenju. On takođe omogućava da se vidi koji od živih prebivaju u Hristu, drže Božje zapovijesti i vjeru Isusovu i u Njemu su spremni za prelazak u Njegovo vječno carstvo. Ovaj sud potvrđuje Božju pravednost u spasavanju onih koji vjeruju u Isusa. On objavljuje da će oni koji su ostali vjerni Bogu, primiti Carstvo. Završetak ove Hristove službe obilježiće kraj vremena milosti prije Drugog Hristovog dolaska. (Titu 2,13; Jevrejima 9,28; Jovan 14,1-3; Dela 1,9-11; Matej 24,14; Otkrivenje 1,7; Matej 24,43.44; 1. Solunjanima 4,13-18; 1. Korinćanima 15,51-54; 2. Solunjanima 1,7-10; 2,8; Otkrivenje 14,14-20; 19,11-21; Matej 24; Marko 13; Luka 21; 2. Timotiju 3,1-5; 1. Solunjanima 5,1-6)

24. Drugi Hristov dolazak
Drugi Hristov dolazak predstavlja blaženu nadu Crkve, veličanstveni vrhunac Jevanđelja. Spasiteljev dolazak biće doslovan, ličan i vidljiv na cijelom svijetu. Kada se bude vratio, mrtvi pravednici vaskrsnuće i zajedno sa živim pravednicima biće proslavljeni i uzeti na Nebo, a nepravedni će umrijeti. Gotovo potpuno ispunjenje većine proročanstava, zajedno sa sadašnjim stanjem u svijetu, ukazuje da je Hristov dolazak blizu. Vrijeme tog događaja nije otkriveno, pa je zato potrebno da u svako doba budemo spremni. (Titu 2:13; Jevrejima 9:28; Jovan 14:1-3; Djela 1:9-11; Matej 24:14; Otkrivenje 1:7; Matej 24:43.44;1. Solunjanima 4:13-18; 1. Korinćanima 15:51-54; 2. Solunjanima 1:7-10; 2. Solunjanima 2:8;Otkrivenje 14:14-20; Otkrivenje 19:11-21; Matej 24. poglavlje; Marko 13. poglavlje; Luka 21. poglavlje;2. Timotiju 3:1-5; 1. Solunjanima 5:1-6)

Unknown је рекао...

25. Smrt i vaskrsenje
Plata za grijeh je smrt. Bog, koji je jedini besmrtan, podariće vječni život onima koje je otkupio. Do tog dana, smrt je besvijesno stanje svih ljudi. Kada se Hristos, koji je naš život, bude pojavio, vaskrsli pravednici i živi pravednici biće proslavljeni i uzeti na nebo da dočekaju svoga Gospoda. Drugo vaskrsenje, vaskrsenje nepravednih, dogodiće se 1000 godina kasnije. (Rimljanima 6,23; 1. Timotiju 6,15.16; Propovednik 9,5.6; Psalam 146,3.4; Jovan 11,11-14; Kološanima 3,4; 1. Korinćanima 15,51-54; 1. Solunjanima 4,13-17; Jovan 5,28.29; Otkrivenje 20,1-10)

26. Hiljadugodišnjica i kraj grijeha
Milenijum je hiljadugodišnje carovanje Hrista sa svojim svetima na Nebu između prvog i drugog vaskrsenja. U toku ovog vremena sudiće se zlim mrtvima; Zemlja će biti potpuno opustošena, bez stanovnika, zauzeta od sotone i njegovih anđela. Na njegovom kraju Hristos i Njegovi anđeli i Sveti grad sići će sa Neba na Zemlju. Nepravedni mrtvi tada će vaskrsnuti i sa sotonom i njegovim anđelima opkoliće grad; ali vatra od Boga uništiće ih i očistiti Zemlju. Svemir će tako zauvijek biti oslobođen od grijeha i griješnika. (Otkrivenje 20; 1. Korinćanima 6,2.3; Jeremija 4,23-26; Otkrivenje 21,1-5; Malahija 4,1; Jezekilj 28,18.19)

27. Nova zemlja
Na novoj Zemlji na kojoj prebivaju pravednici, Bog će obezbjediti vječni dom za spasene i savršenu životnu sredinu za vječni život, ljubav, radost i poučavanje u Njegovoj prisutnosti. Ovde će sam Bog prebivati sa svojim narodom, a patnje i smrt nestaće. Velika borba biće okončana i grijeha više neće biti. Sve što je živo i neživo objavljivaće da je Bog ljubav; i On će vladati vječno. Amin. (2. Petrova 3,13; Isaija 35; 65,17-25; Matej 5,5; Otkrivenje 21,1-7; 22,1-5; 11,15)

Анониман је рекао...

Blogeru, napisao si :

Na kraju ove prve neistine Adventne Crkve hteo bih napomenuti 2 stvari:

I I među Adventistima ima divnih i spašenih ljudi.

II Zbog toga što im je nauk tipično sotonski, ne treba mrzeti ni jednog Adventistu, već naprotiv! Voleti ih i sve pokušati kako bi im se predočila BIBLIJSKA ISTINA u poređenju sa naukom Adventne Crkve.

De, živ bio, napiši ovdje i predoči tu "BIBLIJSKU ISTINU" kako si ju označio u svom postu.

Važi?